уторак, 30. април 2013.

Lecenje raka II deo- vitamin B17

    Priča koja sledi je priča o vitaminu B17, koji je još pre pedeset godina sintetizovan pod imenom Laetril odnosno Amigdalin. Učinio je to biohemicar Ernst. T. Krebs.
Njegova borba da se ovaj prirodni lek protiv raka zvanicno prihvati, trajala je u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka. Bila je to borba entuzijasta - lekara, biohemicara i nekih novinara da plasiraju teoriju po kojoj je "opaka bolest" – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno hronični poremećaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u ishrani.
   Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više preuzimaju i kontrolu i nad lekovima i nad svetskim medijima, zapečatila je protok svih informacija koje mogu naneti štetu interesima svetskih farmaceutskih profitera. Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog leka pod imenom Laetril, od strane americke Administracije za ishranu i lekove (FDA) nazvana je "šarlatanstvom" i "prevarom". Gradjanima je predoceno da je lek otrovan i opasan. Tako je priča o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi oznacavaju isto) - zapečaćena.
    
   KAKO NASTAJE RAK?

   Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke ćelije u organizmu, koje su do tada radile sasvim normalno, počinju iznenada nezaustavljivo da se umnožavaju. Kao uzročnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka spoljna trauma.
   Zna se, takodje, da je rak bolest civilizovanog čoveka, i aktivira se brojnim stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je savremeni život postao nemoguć. Kozmetika, veštacki konzervansi, zagadjena voda, duvanski dim, industrijska cadj...
   Evidentno je i da postoje mnogi slučajevi kada dolazi do povlačenja malignog oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primenili u lecenju neku alternativnu terapiju, i koja se pokazala uspešnom, otkrivaju promenu ishrane.
   Po shvatanju doktora Krebsa rak je kompleksan hronični poremećaj metabolizma u čitavom organizmu. To je bolest koja obuhvata čitav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom delu tela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve manifestacije bolesti često je pristupano hirurškom uklanjanju vidljivog obolelog tkiva, zračenjem okolnih ćelija na mestu rasta kancerogenih ćelija, hemoterapiji.... Time je zapravo tretirana posledica bolesti, dok je uzrok opstajao.

ZAŠTO SE CELIJE NEKONTROLISANO UMNOŽAVAJU?

   U ljudskom telu postoje hiljade ćelija koje su na neki način ostale "zarobljene" u stadijumu embriona.
   Nazovimo ih ovde jednostavno "univerzalnim ćelijama". One služe za popravku eventualno oštećenih delova tela. Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove ćelije se transformišu u koštane ćelije i popunjavaju pukotine u kostima. Ako dodje do oštecenja nekog mekog tkiva, ove ćelije se pretvaraju u ćelije adekvatne tom tkivu. U slucaju gubitka krvi, "univerzalne ćelije" se transformišu u celije krvi itd. 
Kada se ošteceno tkivo ili kost potpuno regeneriše ili se organizam vrati u normalni hemijski balans, proces umnožavanja ovih "univerzalnih ćelija" se zaustavlja. 
   Ako je, medjutim, hemijski balans u organizmu i dalje poremećen, ove ćelije nastavljaju i dalje da se razmnožavaju. Dobroćudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali sa malim zakašnjenjem.
   Od ovih ćelija se pod dejstvom odredjenih hemijskih promena, stvaraju i kancerogene ćelije. One, medjutim, nisu strano telo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom slucaju bolešću. Naprotiv, upravo je njihova uloga da razore neutrališu sve strane materije u organizmu. Sa biohemijskog gledišta, medjutim, kada one počinju da se razvijaju u kancer, one postaju strano telo.
   Postojanje ovih "univerzalnih ćelija" otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga Džon Berd. On je uočio ogromnu slicnost izmedju pre-embrionickih ćelija i ćelija raka. On je ove ćelije nazvao trofoblastima. Te ćelije, upravo svojom sposobnošću da se veoma brzo umnožavaju, odmah nakon oplodnje formiraju placentu i pupčanu vrpcu, omogucavajući embrionu da se dalje hrani i razvija čvrsto prikačen za zid materice. Kada se, nakon osam nedelja kod embirona razvije pankreas i on počne da luči svoje enzime, ove ćelije iznenada prestanu da se umnožavaju.

   DA LI JE RAK SAMO JEDNA AVITAMINOZA?
   
   Kancerogene materije su samo »okidači« koji pokreću »univerzalne ćelije« . Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao vitamin B17.
   Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni hemijski element?
   Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi vekovima jeli hleb od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17. Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta voća iz familije Rosaceae (ruže).
   Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunza uopšte ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja. Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa koščicama kajsije i zrnevlju prosa. Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjackoj ishrani, nakon što napuste svoje izvorne prehrambene običaje, pocinju da pate od svih ovih bolesti.
   Pošto pripadnici ovog plemena inače jedu veoma malo mesa, pobornici vegetarijanske ishrane su odmah zakljucili da je to razlog. Ali nije tako.
   Krebs je zapravo našao da postoje još dve grupe ljudi koje uopšte ne oboljevaju od raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.
   Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, koji takodje ne pate od ovih bolesti, preovladjuje meso koje uključuje i divljač. To je najcešce meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobičavim sezonskim voćem.
   Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajedničko je što koriste hranu tipičnu za njihovo prirodno okruženje. Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno prisutan u svakoj. Vrsta jelena koja im je u jelovniku, prevashodno se hrani travama koje sadrže nitriloside, a koji su izvor vitamina B17. Razno osušeno voće koje Eskimi i Indijanci jedu, takodje sadrži velike količine vitamina B17.
   
U CEMU JE TAJNA VITAMINA B17?

   Još 1802. izvesni hemičar Bon otkrio da se za vreme destilovanja vode iz gorkog badema oslobadja se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvek u molekulu sa vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživači postali su zainteresovani da analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolovana bela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grčkog naziva amigdala. Engleski naziv za badem je almond, fransuski - amandula.
   Upotreba "Amigdalina" datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naći podatak da je korišcen gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su lecene pojave tumora pre više od 3000 godina. B17 je u velikim količinama upravo prisutan u gorkom bademu.
   Čak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korišcenje "aqua amigdaloruma" za lečenje tumora na koži.


   Krebs je otkrio da se u molekulu B17 nalaze čak dva toksična elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dve jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulu "zaključano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jaci otrov) aktivirali, molekul se mora "otključati".


   U organizmu se kao nadležni enzimi za "otključavanje" ovog molekula nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutrališu cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertuju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da deluju otrovno, formirajuci otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u pocetku tvrdili, vec se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena pomenuta beta-glikozidaza.
   Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u čitavom organizmu, ali najveća koncentracija beta-glikozidaza je, verovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veća, nego u zdravim ćelijama. Tako se praktično otrovni hidrocijanid formira samo na mestu gde je kancer, a to ima za posledicu razaranje ovih ćelija.
   Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksičan. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram telesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i pacovima. To je toliko netoksično da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uveravao je Krebs. Konačno, pred brojnim novinarima i naučnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu vitamina B17 i nije se otrovao.
   
   GDE SE NALAZI VITAMIN B17?

   Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.
   Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, semenju jabuke, bademu, slatkom kropmiru, salati, semenkama limuna trešnje, šljive, kruške, breksve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminisane iz ishrane savremenog čoveka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Ipak, najveci izvor vitamina B17 su koštice od kajsije i tropska kasava.

   KAKO IZGLEDA LECENJE RAKA VITAMINOM B17 

   Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: B17 NIJE NIKAKAV ČUDOTVORAN LEK. Takav lek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizlečiv, već zato što je pojava kancera, po teoriji dr. Krebsa, posledica ukupnog poremećaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremećaja koja počinje na jednom organu, a zatim se širi na citav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, čijim se unošenjem, rak ne povlači automatski.
   Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najčešce se uzimaju gorki bademi iz koštice kajsije.Verujući da što više pojedu koštica brže ce se izlečiti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znaci da nema vitamina B17 u sebi.
   Evo kako cijanid iz vitamina B17 funcioniše. Rak voli šećer, a cijanid u koštici kajsije je okružen šecerom. Rak jede šećer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se ćelije raka navedu da jedu samo šećer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šecera u organizam za vreme lečenja treba eliminisati. To znači ne jesti ni krompir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šećer.
   Uzima se jedna koštica kajsija na 2,5 kg telesne mase dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji će se aktivirati i pomoci "Laetrilu" da se u telu asimiluje. Najbolje je zapravo jesti čitavu kajsiju, a badem iz koštice prethodno dobro sažvaketi. Ne gutati ceo.
   Zato za vreme lečenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidača« ili ih svesti na najmanju moguću meru. To znači: izbegavati namirnice životinjskog porekla, a potpuno iskljuciti slanine, šunku, preradjevine itd. Izbegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa veštackim aditivima. Izbegavati sve što sadrži beli fluor i fluorisanu vodu (fluorid uništava enzime), so, ili beli šećer i veštacke zasladjivace (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, vec samo kuvanu i pecenu. Od sokova uzimati što više sveže cedjenog voca i povrca. Šest do osam caša vode. Alkohol, duvan, kafa, sedativi, analgetici, moraju se isključiti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu.
   Jednostavno, prilagoditi se životu coveka iz prirode!


Lecenje raka I deo- Maslacak

  Maslacak nije tesko pronaci na nasim prostorima pa bi zato i vredelo znati njegova lekovita svojstva. Maslacak kao lek prvi put se spominje u zapisima arapskih lekara u desetom i jedanaestom veku. Ova biljka se danas u mnogim krajevima sveta upotrebljava za ishranu i lecenje. Cela biljka je jestiva (koren, stabljika, listovi i cvet), tako da ima puno narodnih recepata na cijem spisku se nalaze neki delovi maslacka.
   Maslacak (Taraxacum)je rod biljaka iz porodice glavocika. Maslacak obuhvata visegodisnje zeljaste biljke sa zutim cvetnim glavicama slozenim iza velikog broja cevastih i jezicastih cvetova.
  Nekada se smatralo da je koren ove biljke vrlo dobar za slabe stomake. Ali se u toku naucnog ispitivanja,narocito u Engleskoj,pokazalo da on,osim toga sto jaca stomak,odlicno deluje na jetru i na lucenje zuci,time sto pomaze da se zucna besika bolje steze i na taj nacin se isteruje veca kolicina zuci u crevo.
  Pa i francuski lekar-naucnik Leklerk tvrdi da kod bolesnika koji imaju zapusene ili bolesne zucne kanale on pomaze prolazenju zuci kroz njih u crevo,a tako isto prolazenju peska i zucnih kamicaka. Time on leci ujedno i ostecenu jetru. Sve to znaci da on moze otkloniti zucne napade i poboljsati celokupno stanje u jetri i zucnim putevima.
  Osim toga,po novim naucnim istrazivanjima,koren maslacka leci rak!!
  Da,dobro ste procitali. Naime,Marijan Jost,jedan od vodecih strucnjaka iz oblasti genetike i oplemenjivanja biljaka u regionu,tvrdi da postoje studije koje dokazuju da maslacak ubija maligne celije u ljudskom organizmu. On dodaje,da je od ranije poznato da tonik od maslacka povoljno deluje na jetru,ali da moze da izleci rak otkriveno je tek nedavno na Univerzitetu Vindzor u Kanadi. Dr Caroline Hamm sa pomenutog univerziteta ispitujuci uzorke krvi pacijenata obolelih od leukemije,utvrdila je da ekstrakt korena maslacka unistava stanice leukemije,dok na normalne stanice nema taj pogubni ucinak, Drugim recima,ekstrakt korena maslacka delovao je pogubno samo na kancerogene stanice,dok za razliku danas prihvacene metode hemoterapije ili zracenja ubijaju sve stanice. Cak su istrazivaci sa tog univerziteta podneli zahtev za kanadsku autorizaciju kako bi mogli nastaviti sa klinickim ispitivanjima,no velika je verovatnoca da ce ovi pozitivni rezultati biti polako prekriveni zaboravom. Zasto? Prosto zato sto se prirodni lekovi ne mogu patentirati,a farmaceutska industrija ukoliko ne pronadje nacina da sintezira aktivnu supstancu maslacka u ovom poslu ne moze ostvariti dobit. Dakle,ako nema patenta-nema velike zarade farmaceutske industrije,a ako nema zarade nema ni interesa. Moc farmaceutske industrije je ogromna. Na zalost,namece nam se pitanje dali se prikriva lek protiv raka! 
  Srecom,ako se znanje prenese,maslacka ce uvek biti,pa i ako zabrane njegovu prodaju moci cemo ga sami brati po livadama (zlu ne trebalo).
  Koren maslacka,osusen,istucan u prah i upotrebljavan pola kasikice u toku dana uz casu vode otklanja sve celije karcinoma iz tela. Poznato je da sadrzaj gorkih kostica kajsije,breskve,sljive,visnje itd. u sebi sadrzi vitamin B17,odnosno leatril uz pomoc koga se uspesno leci rak. Ali o njima cu pisati u drugom delu ove teme.
  Licno sam izgubio nekoga bliskog koji je bolovao od kancera,ali na nesrecu nisam znao za vrednost maslacka. Sada imam misiju da sto vise ljudi obavestim kako se mogu uspesno boriti sa ovom opasnom bolescu.
 Nebojsa.

Dijeta kod secerne bolesti

  Dozvoljeno je: maslo,supa,pavlaka,kajmak,mladi sir,sardine,tunjevina,masline,sunka,kafa,caj,limunada bez secera,limun,sirce,zeleni luk, mleko i mlecni proizvodi daju se uslovno tj. posmatra se dali se posle njih secer povecava ili ne. Isto tako se dozvoljavaju orasi,lesnici,bademi,jaja,zeleno povrce,spanac,mlada boranija, celer,kupus,karfiol, rastavci,cvekla,tikvice,riba morska i recna (bez brasna i zaprske),rakovi,skoljke,ostrige, salate sirove i kuvane.
  Krompir-uslovno do 150 gr dnevno, sve vrste mesa su dozvoljene samo ako druga bolest ne zahteva njihovo ogranicenje,majonez,loj,jela bez brasna i mineralne vode.
  Zabranjeno je: sve sto u sebi sadrzi secer i sto moze da se pretvori u secer (u telu). Kase u kojima ima brasna,sosovi,zaprske,pivo,slatko vino,hladna pica,alkoholna pica,zita,testa,hleba preko 500 gr dnevno,i krompir preko 150 gr,med,grozdje,i svako slatko voce,konzerve,cokolada i svako zrnasto povrce (pasulj,bob,grasak,socivo itd).
  Analizirati mokracu i krv na kolicinu secera u njoj. Posle toga se moze govoriti o tome dali postoji prosta ili komplikovana secerna bolest kod bolesnika.
  Radi znanja i upravljanja nabrajamo povrce i voce u kojima ima najmanje i najvise secera:
  Od 1-3% secera imaju: kupus,krastavac,celer,spanac,spargle,pecurke sampinjon,zeleni grasak u mahunama. 
  Od 3-5% imaju: patlidzan,kelj,karfiol,rotkvice,zelena boranija,artisoke.
  Od 10% imaju: repa i sargarepa,tikva,cvekla,luk zeleni,grasak (konzervirani),jagode,limun,breskve,ananas, pomorandza. 
  Izbegavati suvisnu upotrebu mesa i masti,odmarati s vremena na vreme 1-2 dana i za to vreme umanjiti uopste kolicinu hrane,po neki dan jesti samo povrce,2-3 dana jesti samo mleko,5-7 dana opet mesovitu hranu. U slucaju akutne bolesti,gripa,zapaljenja pluca,infekcije itd. promeniti dijetu: treba umanjiti masna jela i belancevine (meso i jaja) a povecati slatka mleka do 2 lit dnevno,krompir 200 gr,ako je situacija teska tek se potom daje insulin.

Zgaravica

  Protiv zgaravice koja se ispoljava zestokim bolovima u zelucu,kiselim,povremenim podrigivanjem,imamo na raspolaganju jednostavna sredstva.
  Nas svakidasnji prijatelj,krompir moze nas izleciti.
  Presan krompir naribamo i iscedimo. Iscedjeni sok razredimo sa dva do tri puta vecom kolicinom tople vode. Ujutro pre icega,u podne pre obroka i navece pre spavanja pripremite krompirov sok i popijte. Odstajao sok se ne sme piti. Ako to ne pomaze,zgaravica popusta ubrzo posle nekoliko gutljaja presnoga mleka. Pomazu takodje i presne zobene pahuljice koje moramo dobro sazvakati pre nego sto progutamo.
  Ako hocemo zeludacne sokove temeljnije dovesti u red,moramo jesti blagu hranu,upotrebljavati malo soli i ostrih zacina te izbegavati secer i slatkise. Izvrsno pomaze caj od hajducke trave (Achillea millefolia) ili ekstrat razlicka (Centaurea cyanus).
  Ako to sve ne pomaze,onda zgaravica nastaje verovatno od oboljenja zucnog mehura ili su joj uzrok crevne gliste. U tom slucaju treba odstraniti osnovnu bolest koja je uzrok zgaravici.

Nedostatak kalcijuma

  Kadkad morate savetovati majci sta treba davati detetu koje ima slabo razvijene zube i skelet. Takvoj deci nedostaje kalcijum,sporo napreduju i neprestano su prehladjena.
  Kopriva (Urtica urens) raste svuda,ako ne bas oko kuce ili u vrtu onda negde u blizini svakako. Kada ste ih u kratkoj setnji nasli,naberite samo mlade koprive. U svakoj kuhinji ima ljuski od jaja. Uz reke ili mora lako je nabaviti ljuske od ostriga. Bilo koje od tih ljuski stucamo zajedno sa koprivama i ostavimo susiti na zraku; tako dobijemo svetlozeleni prasak koji se uzima dva do tri puta dnevno na vrhu noza.
  Za nekoliko meseci zubi se poprave,a posle nekoliko godina tim jednostavnim lekom ojacamo kostur,popravimo telesni razvoj i postanemo otporniji protiv prehlada.


Vreme branja lekovitog bilja

  Prouciti nasu zemlju sa gledista cvetanja i branja lekovitog bilja prestavlja zadatak za botanicara i biljara. U nedostatku domaceg kalendara kod koje biljke i biljni deo treba da se bere,dajemo kalendar koji je izdao generalni sindikat francuskih drogerija.

Januar: imela
Februar: imal,borovi,brezovi i drugi pupoljci,zubaca i pirevina,maslacak,cvet podbela.
Mart: zubaca,hrastova i druge kore,jagorcevina,kopriva,krusina,ljubicica,maslacak,pirevina,podbel,repusina srcenjak,pupoljci topole,breze i drugog drveca,velika bedrenika,vodopija,vrbova kora.
April: bozur,dobricica,glog,gorka detelina,gorocvet,jagorcevina,kamilica,kopriva,lazarkinja,ljubicica,dan i    noc,maslacak,oman,plucnjak,podbel (cvet i list),repusina,rusa,rusomaca,sasa,srcenjak,trn,velika bedrenika.
Maj: bozurov i bagremov cvet,bokvica,breza,buhar,bunika,digitalis,vunasti djurdjevak,divlji kesten,dobricica,glog,gorka detelina,gorocvet,islandski lisaj,jagoda,kamilica,kopriva,kesten pitomi,kupina,lazarkinja,lipa,maslacak,majcina dusica,maticnjak,milogled,medvedje grozdje,plucnjak,podbel,rastavic,rusa,virak,zova,zalfija.
Jun: beli slez,bokvica,borovnica,breza,brusnica,buhac,bunika,divizma,dobricica,glog, gorka detelina,hajducica,jagoda,jagorcevina,kantarion,kicica,kopriva mrtva bela,kruska,kupina,malina,maticnjak, majcina dusica,majska ruza,nana,nar,neven,pelen,orah,plucnjak,rusomaca,rutvica,rastavic,razlicak,slez crni,sitnica,surocica,tatula,titrica ili kamilica,trucinak,velebilje,virak,vranilovka,zova,zavornjak.
Jul:  bokvica,breza,brdjanka,brusnica,bunika,crvotocina,divizma,divlja ruza,dupcac,hajducka trava,islandski lisaj,jagoda,kadulja ili zalfija,kantarion,kim,kokotac,kopriva,kopriva bela mrtva,kupina,lavandula,lipa,maticnjak,majoran,miloguh,mrazovac,nana,orah,pelen,podbel,rastavic,rosulja, slez beli,slez crni,sitnica,tutula,timijan,titrica,troskot,velebilje,turcinjak,vidac,virak,vranilovka,vratic,zova.
Avgust: bokvica,borovnica,brdjanka,bunika,cemerika,crvotocina,divizma,hajducica,hmelj,ivanjsko cvece, islandski lisaj,kantarion,kim,kleka,kopriva,kupina,majoran,majcina dusica,mrazovac, miloduh, neven,pasul,pelen,petrovac,podbel,slez crni i beli,sitnica,smilje,smrdusa,srcopuc,razgon, razlicak, rosulja,rutvica,tatula, troskot,velebilje,vidac,vratic,zavornjak.
Septembar: cemerika,crvotocina,digutalis vunasti,divizma,divlja ruza,drenjine,hmelj,hrastova kora i zir, islandski lisaj,klekinje,kokotac,krusina,lincura, morac,mrazovac,nana,nar,navala,neven, odoljen,oman,orah,oskorasa,pasulj,pastren,pelen,persun,pirevina,repusina,sapunjaca, slez beli, sitnica,tutula, trava od srca,velebilje,vratic,zeciji trn,slatki koren,zubaca,zutika.
Oktobar: angelika,apta,brdjanka,cemerika,dunja,glog,jedic,klekinje,kopriva,lincura,maslacak,morac,navala, odoljen, pasdren,pasulj,persun,repusina,sapunjaca,selen,slez beli,tatula,trava od srdobolje,srcenjak,trnjine,zeciji trn,slatki koren,zova.
Novembar: gloginje,klekinje,maslacak,odoljen,repusina,trava od srdobolje,bundevino seme,zeciji trn,zubaca.
Decembar: imela

Spremanje i upotreba lekovitog bilja

  Lekovito bilje nejcesce se kao lek upotrbljava u obliku caja. Caj se dobiva prelivanjem biljke kljucalom vodom (lisce,cvet iseckani koren). Biljka se ne kuva i ne ostavlja da kljuca.
  Lekovito bilje,odnosno lek iz predhodnog bilja izvlaci se pomocu alkohola (96,90,80 pa i 60%). Ako se lek spravlja od sveze biljke imamo tkzv. alkoholaturu,a ako je dobiven od suve biljke imamo tinkturu. Najzad,lekovito bilje sprema se sa vinom kada se to bilje ostavi da kisne u odgovarajucem vinu 8-10 dana zatim se procedi i pije po uputstvu.
  Od lekovitog bilja prave se jos i vodeni ili alkoholni ekstrati (zgusak,talog)
  Lek u vidu ekstrata neke biljke dobiva se kada iz caja ili soka odnosne biljke ili njenog alkoholnog rasola isprai tecnost.
  Tecnost isparava sve dotle dok se ne dobije zidak ili mek talog. Tecan ekstrat je uglavnom jaci od mekanog ili suvog.
  Lekove treba upotrebljavati po upustvu koje je dato za svakog od njih. Lek.odnosno cajeve treba upotrebljavti mlake ili tople i ne piti ih na iskap,vec u 2-3 razmaka jer tako caj bolje deluje na stomak.
  Gorke cajeve ne treba zasladjivati,jer od toga bolesnicima biva muka. 

Susenje i cuvanje lekovitog bilja

  Lisce i cele biljke u nedostatku specijalnih susara,suse se na slobodnom vazduhu ili ambaru. Ovo lekovito bilje ne sme se susiti dugo jer u tom slucaju pocrni pa je kao takvo liseno lekovitog dejstva a ponekad za upotrebu i opasno. Takodje susenje ne treba vrsiti na suncu,jer sunce razlaze njihove delotvorne sastojke. 
  Korenje se susi povesano ili poredjano u pogodnoj vazdusnoj susari posto se predhodno dobro opere i ispere od zemlje.
  Ovako spremljeno lekovito bilje kad bude isuseno treba da se stavi u kese ili u kutije koje se dobro zatvaraju da u njih ne prodre vazduh,vlaga,svetlost i prasina,od cega lekovito bilje gubi svoju lekovitost ili je podlozno truljenju pa moze biti i skodljivo.

Upotreba lekovitog bilja

  Kompleksnost lecenja i lekovitost lekovitog bilja,zavisi od mesta i godisnjeg doba gde biljka raste i u koje se vreme bere i upotrebljava.
  Da bi se postigao optimalni rezultat,lekovito bilje treba biti ubrano u vreme kada su delovi kojima ona deluje u punom razvitku i naponu. Delove biljke iznad zemlje treba brati kad je vreme suvo a narocito lisce i cvece koje treba brati pazljivo a ne da se biljka gneci.
  Koren biljaka je najbolje vaditi pre cvetanja sto vazi za jednogodisnju biljku. Koren dvogodisnje biljke se bere u jesen a visegodisnje posle 2-3 godine.
  Kora biljaka skida se sa drveca starog 2-3 godine u prolece a ako je kora smolasta onda u jesen.
  Pupoljci se beru u prolece pre njihovog razvica.
  Lisce se bere u pocetku leta. Zbog razloga sto je lisce u prolece suvise vodeno a u kasnom letu i jeseni siromasno lekovitim sastojcima.
  Cvetovi se beru veoma cesto sa sve cvetnim granama u fazi njihovog razvijanja a pre potpunog cvetanja. Bukete granja ili stabljika sa cvetovima ne treba drzati u vrecama ili dopustiti da se popari jer u takvoj situaciji kod cveta dolazi do fermentacije.
  Plodovi se beru kad sazre. Plodovi namenjeni susenju beru se nesto pre poptpunog sazrevanja.
  Seme i zrnevlje lekovitog bilja upotrebljavaju se samo od zrelih plodova.